Pismo Gojku Šušku iz Bugojna
Iz hrvatskog budžeta, na funkcioniranje HVO-a I institucija "HZHB" dnevno je trošeno milion njemackih maraka (oružje, vojni materijal, gorivo, vozila, hrana). Bez ove podrške Zagreba, Grude i
Bugojno ne bi mogli ni zamisliti, a kamoli provesti akciju etnickog cišcenja i pokušaj razoružavanja Teritorijalne odbrane BiH, kasnije Armije RBiH u srednjoj Bosni
Piše: Ahmed Bajric
Organiziranje HVO-a zaokruženo je do augusta 1992. godine. Vlast srednjobosanskih Hrvata daje se na nabavku naoružanja. HVO-u nisu bile dovoljne automatske puške, par tenkova i topova,
zaplijenjenih od JNA. Za provedbu plana Bobanu, Kordicu i Rosi je trebalo kontinuirano dopremanje oružja. Obratili su se predsjedniku susjedne države Franji Tudmanu i ministru odbrane Gojku
Šušku.
anko Bobetko oslobada i okupira
Prema naredbama Zapovje-dništva južnog vojišta, Operativne grupe Jugoistocna Hercegovina i Istocna Posavina regularne Hrvatske vojske, neosporno je da, od 12. aprila 1992., vojnici i visoki
oficiri HV-e sudjeluju u borbenim aktivnostima u Bosni i Hercegovini radi zauzimanja teritorije ove države. Bile su to 1., 4., 115., 116., 126. i 156. brigada HV-e, TG-2 i TG-4, Bojna HV-e
"Frankopan" (smještena u Bugojnu, u zoni odgovornosti Isturenog zapovjedništva iz Mostara "Srednja Bosna"), grupa za protuoklopnu borbu iz Siska i druge. Nakon vojne operacije pod nazivom
"Cagalj", koja je pocela 7. juna, Hrvatska vojska, pod komandom Janka Bobetka, zauzela je Capljinu i Stolac, a zatim se spojila sa snagama 4. brigade HV-e i HVO-a iz Mostara, zauzevši aerodrom
Ortiješ i Blagaj. Time je poražen general JNA Momcilo Perišic i JNA protjerana sa lijeve i desne obale Neretve.
Iz hrvatskog budžeta, na funkcioniranje HVO-a i institucija "HZHB" dnevno je trošeno milion njemackih maraka (oružje, vojni materijal, gorivo, vozila, hrana). Bez ove podrške Zagreba, Grude i Bugojno ne bi mogli ni zamisliti, a kamoli provesti akciju etnickog cišcenja i pokušaj razoružava-nja Teritorijalne odbrane BiH, kasnije Armije RBiH u srednjoj Bosni.
Vec 31. marta, predsjednik opcinskog HDZ-a u Bugojnu Matko Lucic uputio je pismo Gojku Šušku tražeci pomoc u oružju: "Raspolažemo minimalnim naoružanjem. Svi Hrvati su spremni za borbu i vlada
veliko nezadovoljstvo zbog nedostatka opreme. Naš Regionalni krizni štožer u Grudama nije u stanju isporuciti nam potrebnu opremu, a pukovnik Mikulic nas upucuje na vas", pisao je Lucic.
Od municije do navodecih raketa
U noci 22./23. aprila, Dario Kordic, sa 300 pripadnika HVO-a, upada u pogon namjenske industrije "Bratstvo" u Novom Travniku. Odvlace tri višecjevna bacaca "orkan" i "oganj" te više haubica 122
mm, koje su, preko Prozora, odvukli u zapadnu Hercegovinu. Od komandanta 160. brigade, pukovnika HV-e u Osijeku Dubravka Jezercica, nacelnik logistike HVO-a Bugojna Josip Jagodin je za HVO
Bugojno uzeo tenk "T-55" i BVP-vozilo "M-80", sa kompletnom municijom.
Polovicom juna je, u Zagrebu, potpisan sporazum da Direkcija robnih rezervi Republike Hrvatske opskrbljuje HVO Bugojna. Ovaj sporazum je realiziran preko privatnih firmi "Voce export-import" i "Voce" iz Zagreba, koje je zastupao Jure Klaric, ispred direkcije robnih rezervi bio je Ljupko Tabakovic, a ispred HVO-a Bugojna Ante Bagaric, Branko Šaric, Zvonko Mihaljevic i Josip Pocrnja. Glavni koordinator opskrbe hranom i drugim proizvodima za podrucje Bugojna i srednje Bosne bio je Josip Pocrnja, ispred preduzeca "Delta". To preduzece je odabrano ispred HVO-a Bugojna. Josip Jagodin i Mihovil Strujic su odredeni za nabavku oružja od Hrvatske vojske. Kako se iz dokumenata vidi, taj su posao realizirali preko generalpukovnika HV-e Ivana Cermaka.
Prema dokumentima Ministarstva odbrane Hrvatske, Strujic i Jagodin za HVO Bugojna, od jula do septembra 1992., dobili su od HV-e tenk, oklopno vozilo, 435 granata 76 mm, 350 granata za haubice
122 mm, 445 mina za minobacace 120 i 82 mm, navodece rakete, automatske puške, mitraljeze, municiju...
Medicinsku pomoc HVO-u Bugojna pružao je Medicinski fakultet u Rijeci, preko kojeg je dopremana i konzervirana hrana. Pored direktne nabavke, dokumenti potvrduju da je upravo HVO Bugojna na pomoc Hrvatske vojske uzvracao nevidenom pljackom namjenskih preduzeca. Posebno se tu misli na vojnu proizvodnju u tvornici "Slavko Rodic". U Hrvatskoj je završila sva dokumentacija, alati, upa-ljaci za eksplozivna sredstva, pancirne ploce i svi materijali koji su se zadesili u tvornici.
Prema internom izvještaju, HVO Bugojna je, do aprila 1993., u Hrvatsku izvezao" 3,5 miliona njemackih maraka u raznom "materijalu". Republika Hrvatska je,. preko Minista-rstva finansija, uplatila
na poseban racun u Becu 540 hiljada DM Opcinskom odboru HDZ-a Bugojna. Navedena sredstva preuzeo je svecenik Stipe Džalto (rodom iz Bugojna), a 5. juna 1992. ovaj novac je preuzeo Mirko Lozancic.