STUPNI DO 23.10.1993.

Zločin HVO-a u selu Stupni  jednog od najstravičnijih zločina počinjenog nad civilima u ratu u BiH. U selu Stupni Do, općina Vareš, ubijani su žene, djeca i starci, a 11 seljana su živi spaljeni. Selo je uništeno.

MASAKR BOŠNJAKA U STUPNOM DOLU

U junu 1993. godine, tzv. “HVO u Varešu” izdao je ultimatum Bošnjacima u selima Daštansko i Stupni Do prema kojem bi morali predati svoja oružja. Međutim, tzv. “HVO” je naknadno povukao ultimatum. Koji mjesec kasnije, Milivoj Petković naređuje Ivici Rajiću “preuzimanje kontrole u Varešu” te 21. oktobra 1993. godine Rajić napušta Kiseljak sa dvjestotinjak vojnika tzv. “HVO”, među njima jedinice “Maturice” i “Apostoli”. Isti prolaze kroz teritorij pod kontrolom bosanskih Srba (još jedan od dokaza nesmetane saradnje tzv. “HVO” i tzv. “VRS”) te stižu u Vareš narednog dana. Slobodan Praljak Ivici Rajiću naređuje da “sredi situaciju u Varešu” te da “ne pokaže milosti prema nikome”. Stupni Dol je tada brojao oko 250 stanovnika, od kojih je 35 vojno sposobnih.

Ivica Rajić

Žrtve Stupnog dola i Vareša:

Godišnjica masakra u Stupnom Dolu: “Ubiti bebu u bešici”

Pripadnici jedinica “Apostoli” i “Maturice” Hrvatskog vijeća obrane (HVO) su 23. oktobra 1993. godine u selu Stupni Do kod Vareša ubili 38 osoba, a neke od njih žive zapalili, među njima starce invalide i djecu od dvije, tri i devet godina. Selo od sedamdesetak kuća potpuno je zapaljeno i razoreno.

Tog jutra, sjeća se Ferida Likić, na selo su počele padati granate i kuće su gorjele. Ona priča za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kako su se zbog granatiranja sakrili u sklonište.

“Vojska se okupila oko kuće i vikala da izađemo, da će nas pobiti bombama i da znaju gdje smo. Izašli smo iz kuće, oni su nas opljačkali, sve što su mogli uzeti, uzeli su. Odvojili su moju kćerku i još jednu curicu, odvojili su muškarce na drugu stranu i pobili ih, a nas odvojili da strijeljaju”, govori Likić, pojašnjavajući da je tada bio odvojen i njen sin od 14 godina, ali da se uspio spasiti sakrivši se među žene.

Tog dana joj je, pred njenim očima, ubijen suprug i nekoliko komšija, od kojih i jedna žena, koja je upucana pred njenim nogama.

“Ja sam bila u šoku, bilo mi je dovoljno što mi muža ubiše, onda nema mi curice, odveli je negdje”, kazuje ona, dodajući kako je tog dana molila Boga da je ubiju.

“Firga” je tada rekao, kako priča Lekić, da je komandant naredio da se i “beba u bešici ubije”.

“I kaže: ‘Ima i gora kazna, zapalit ćemo ih žive.’ I tako su nas utjerali u jednu ljetnu kuhinju. Tu su utjerali nas, žene i djecu, i zapalili kuću s krova”, prisjeća se ona.

Opisuje kako je sa ostalim ženama i djecom sjedila na krevetu u zatvorenoj kući dok se dim nije počeo širiti prostorijom. Onda je, kako kaže, nastala panika i gledali su kako mogu pobjeći. Jedna od djevojčica je pronašla sjekiru, koju joj je dala da razvali vrata i izađu vani.

“Imala sam šta vidjeti – mrtve kako leže… ja sam zamišljala u glavi kako ih vučem i spašavam, ali to je samo u mojoj glavi bilo, ja sam bila šlogirana. Onda smo krenuli da bježimo iz kuće prema šumi, bez okretanja. Kad sam se jednom okrenula, kuće su se spojile vatrama”, prisjeća se ona.

Nakon par sati, uspjela je pronaći sina i kćerku, kao i ostale koji su se spašavali. Zajedno su otišli pod jednu stijenu u blizini, gdje su proveli par noći, nakon čega su se, zbog potrebe za hranom, predali vojnicima HVO-a. Nedugo nakon toga, stigli su i vojnici Ujedinjenih nacija (UN), koji su ih, kaže, spasili.

“Rekli su: ‘Jesu li to žene Stupnog Dola?’, oni su rekli da jesu, i UNPROFOR je puškama naredio da se odvoje od nas”, prisjeća se ona.

Prema njenom sjećanju, vojnici UN-a su pitali vojnike s kim mogu razgovarati u vezi s civilima, a oni su ih uputili u Vareš, da traže Ivicu Rajića i Ivicu Gavrana.

“Ta sam dva imena upamtila i ta ću dva imena imati i na onom svijetu u glavi. Oni su, kaže, glavni za to. Jedni su gore otišli, a jedni su ostali s nama i dali nam hrane”, ispričala je Likić, jedna od preživjelih stanovnica Stupnog Dola.

Prema presudi Haškog tribunala, Ivica Rajić je osuđen na 12 godina zatvora zbog umiješanosti u napad na selo Stupni Do koji je prouzročio smrt civila, kao i uništenje sela. Također je osuđen zbog uloge koju je imao u sakupljanju više od 250 muslimanskih muškaraca u Varešu i kasnijeg nečovječnog postupanja prema njima.

“Izgorjela tijela dvije starice pronađena su u jednoj kući, od kojih je jedna bila invalid, a izgorjela tijela sedam članova iste muslimanske porodice, od čega dva muškarca, tri žene i dvoje djece od dvije i tri godine, pronađena su u njihovom skloništu”, navodi se u presudi Rajiću.

Sud BiH osudio je Miroslava Anića zvanog Firga, pripadnika jedinice “Maturice”, na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih na području Kiseljaka i Vareša.

“S ciljem osvajanja i uništavanja sela Stupni Do, Anić i drugi pripadnici jedinica ‘Maturice’ i ‘Apostoli’ su postrojeni, a Rajić je naredio da sve treba uništiti”, navedeno je, između ostalog, u presudi Aniću, prema kojoj je u ovom napadu ubijeno 38 civila, koji su ubačeni u kuće, opljačkani, a potom zapaljeni, a zapaljene su i sve ostale kuće u selu, kao i džamija.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za zločine u Varešu i Stupnom Dolu su na višegodišnje zatvorske kazne osuđeni i zvaničnici bosanskih Hrvata, predvođeni Jadrankom Prlićem.

Za ovaj zločin do sada je Vrhovni sud Federacije BiH osudio na 14 godina zatvora Dominika Ilijaševića zvanog Como, bivšeg pripadnika Jedinice za posebne namjene “Maturice” HVO-a, a Kantonalni sud u Novom Travniku osudio ga je na četiri i po godine zbog ubistva u Kiseljaku počinjenog tokom rata, nakon čega mu je izrekao jedinstvenu zatvorsku kaznu od 15 godina.

Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Ermina Čurtića na pet i po godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim civilima na području Vareša. On je proglašen krivim da je, kao vodič dijela jedinice “Maturice”, učestvovao u napadu na Stupni Do i Vareš Majdan, nečovječno postupajući i pljačkajući civile.

Dvjestotinjak stanovnika Stupnog Dola spasilo se bijegom u šumu prije početka napada. Među njima je i današnji predsjednik Mjesne zajednice Emir Likić, koji kaže da nije zadovoljan dosadašnjim presudama jer ne smatra da su izrečene kazne dovoljne za ubistva civila.

“Trojicu amidža su mi ubili na kućnom pragu”, kaže on, dodajući da su nemilosrdno ubijali nedužne, pa čak i djecu.

“Većinom su ih palili u kućama. Troje djece od dvije i po godine, i ostalo dvoje djece su bili po devet godina, ostalo su sve bili starci i žene”, navodi on.

On kaže da će se sutra, 23. oktobra, preživjeli stanovnici i članovi porodica žrtava, kako bi obilježili godišnjicu zločina i sjetili se stradalih, okupiti u centru sela.

Preživjeli i porodice žrtava obilježavaju 28. godišnjicu zločina u Stupnom Dolu

Oktobar za preživjele stanovnike Stupnog Dola, u kojem su pripadnici jedinica “Apostoli” i “Maturice” Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 23. oktobra 1993. godine ubili 38 osoba a neke od njih žive zapalili, budi loše uspomene i vraća sjećanja. Nakon što su joj oca ubili pred njenim očima a nju silovali, sagovornica Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže da ni skoro tri decenije od zločina nije pronašla smiraj.

Šesnaestogodišnja A.L. je 23. oktobra 1993. godine u rodnom Stupnom Dolu izgubila oca i brojne komšije iz sela. Tri decenije nakon zločina kaže da zbog traume koju je doživjela još uvijek ne može da pronađe svoj smiraj.

On se prisjeća kako su do tog dana mještani imali osjećaj sigurnosti i zaštite. Kada je u jutarnjim satima u selo upala vojska osjećaj sigurnosti je nestao, kaže ona.

“Tu su nas pohapsili, iživljavali se nad muškarcima, djecom, ženama, opljačkali, tukli, silovali su žene, i mene kao maloljetnu djevojčicu”, ispričala je A.L.
Nakon što je odvedena iz porodične kuće zajedno sa roditeljima i bratom, sa drugima je zatvorena u kuću u kojoj su joj pred očima ubili oca, rođaka i još jednu ženu koja je pitala “djeco, šta smo vam uradili?”.

“Rekli su nam: ‘Tišina! U koga vidimo suzu, oko ćemo vam iskopati!’ Maltretiranje je bilo zvjersko, nezamislivo. Uspjela je jedna žena to reći i dobila je metak u glavu. Poslije se niko nije usudio. Uradili su na brzinu što su htjeli, zapalili nas i otišli dalje po selu paliti”, ispričala je ona.

Prema presudi Haškog tribunala, Ivica Rajić je osuđen na 12 godina zatvora zbog umiješanosti u napad na selo Stupni Do koji je prouzročio smrt civila, kao i uništenje sela. Također je osuđen zbog uloge koju je imao u sakupljanju više od 250 muslimanskih muškaraca u Varešu i kasnijeg nečovječnog postupanja prema njima.

Izgorjela tijela dvije starice pronađena su u jednoj kući, od kojih je jedna bila invalid, a izgorjela tijela sedam članova iste muslimanske porodice, od čega dva muškarca, tri žene i dvoje djece od dvije i tri godine, pronađena su u njihovom skloništu, navodi se u presudi Rajiću.

A.L. se prisjeća da je iz grupe zarobljenika izvedena u drugu kuću gdje su je silovali, nakon čega su je vratili sa ostalim zatočenicima i zapalili kuću. Kada ih je dim počeo gušiti, uz pomoć njene majke razvalili su vrata i pobjegli u šumu tražeći sigurnu teritoriju.

U šumi su proveli dva dana, nakon čega je većina izrazila želju da se predaju, jer su već bili promrzli, gladni i žedni. Ona i još jedna kolegica odlučile su ostati u šumi, a njima su se pridružila i dva muškarca.

“Ja sam ostala tu s kolegicom, nisam mogla njima živa u ruke, rekla sam ostat ću u šumi pa makar umrla”, prisjetila se ona.

U narednih nekoliko dana grupi u kojoj je bila priključilo se još građana. Predali su se snagama UNPROFOR-a. Ona je živjela u Brezi, a onda se najprije vratila u Vareš a potom u Stupni Do 1999. godine.

“Smiraja nemam ni nakon 27 godina, kad dođe oktobar to su dani zbog kojih srca pucaju”, ispričala je ona.

Njen današnji suprug, koji je također iz Stupnog Dola, bio je zarobljen u logoru. Kaže da joj je on bio najveća podrška u liječenju trauma iz rata.

“Imala sam veoma veliku podršku supruga i porodice, ali stigma od okoline je donijela druge traume, narod nije svario neke stvari i stvaraju i dodatne probleme žrtvama silovanja. Ima žena koje nisu još progovorile, možda ni ja ne bih odmah, ali su prije mene izašle druge žene na slobodnu teritoriju i ispričale šta se desilo pa sam odmah dobila taj status”, ispričala je ona.

Sud BiH osudio je Miroslava Anića zvanog Firga, pripadnika jedinice “Maturice”, na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih na području Kiseljaka i Vareša.

“S ciljem osvajanja i uništavanja sela Stupni Do, Anić i drugi pripadnici jedinica ‘Maturice’ i ‘Apostoli’ su postrojeni, a Rajić je naredio da sve treba uništiti”, navedeno je, između ostalog, u presudi Aniću, prema kojoj je u ovom napadu ubijeno 38 civila koji su ubačeni u kuće, opljačkani, a potom zapaljeni, a zapaljene su i sve ostale kuće u selu, kao i džamija.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za zločine u Varešu i Stupnom Dolu su na višegodišnje zatvorske kazne osuđeni i bivši zvaničnici takozvane Herceg-Bosne predvođeni Jadrankom Prlićem.

Za ovaj zločin je Vrhovni sud Federacije osudio na 14 godina zatvora Dominika Ilijaševića zvanog Como, bivšeg pripadnika Jedinice za posebne namjene “Maturice” HVO-a, a Kantonalni sud u Novom Travniku osudio ga je na četiri i po godine zbog ubistva u Kiseljaku počinjenog tokom rata, nakon čega mu je izrekao jedinstvenu zatvorsku kaznu od 15 godina.

Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Ermina Čurtića na pet i po godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim civilima na području Vareša. On je proglašen krivim da je, kao vodič dijela jedinice “Maturice”, učestvovao u napadu na Stupni Do i Vareš Majdan, nečovječno postupajući i pljačkajući civile.

Predsjednik Mjesne zajednice Stupnog Dola Emir Likić kaže kako će i ovog 23. oktobra obilježiti godišnjicu zločina Maršom mira, putem kojim su prošli njegove komšije. On govori kako je 38 ubijenih žrtava ogroman broj za njihovo malo selo.

“Uzmite za primjer da je troje djece do tri godine, jedno dijete od devet godina, jedno od 11 godina, starci od 80 godina, možete zamisliti kakav je zločin to bio”, ispričao je Likić, dodajući da su njegova trojica amidža ubijeni na kućnom pragu.

Prisjećajući se događaja iz oktobra, Likić je kazao da je u jednoj kući ubijena cijela porodica od sedam članova.