Prešućeni i nekažnjeni zločini se ponavljaju. Dokaz tome je stravična historija zaseoka Orašlje na Rotimlji koje se nalazi na putu između Mostara i Stoca.
Na ovom mjestu historija se ponovila.
12. jula 1943. godine njemačka vojska je uz pomoć ustaša u Orašlju likvidirala preko 60 mještana Bošnjaka iz porodica Bucman, Palata, Pehlić, Džoklo, Behram …
Do zločina je došlo kada su Nijemci saznali da Bošnjaci Orašlja kriju partizane i pomažu narodnooslobodilački pokret. Vijest da se u Orašlju kriju partizani stigla je preko ustaškog župana i advokata Jakiše Milkovića do Nijemaca koji su ubrzo pokrenuli zločinačku ekspediciju. Zadatak je povjeren jedinicama 7. SS dobrovoljačke divizije “Princ Eugen”.
U zoru 12. jula njemačke su trupe, bez najave, opkolile zaselak Orašje pristižući iz Mostara, Domanovića i Stoca. SS zločinci natjerali su sve seljake koje su zatekli u polju da uđu u kuće i štale u koje su potom upadali i otvarali vatru ubijajući svakoga koga su zatekli, ne praveći razliku između muškaraca, žena i djece. Nisu pošteđena ni novorođenčad u bešikama. Među ubijenima je bilo 25 djece mlađe od 15 godina. Najmlađe žrtve bile su tek rođene bebe od nekoliko mjeseci: Muhiba (Alije) Palata, Šefika (Ibre) Džoklo i Šerif (Hadže) Pehlić. Sve tri bebe rodile su se 1943. godine.
Nakon što su pobili mještane, Nijemci su popalili sve kuće i štale. “Rijetki pojedinci spasili su se ranjeni ležeći među mrtvima. Uspjeli su ispuzati iz zapaljenih kuća, ili se bjekstvom spasiti, da bi ispričali gorku sudbinu svojih porodica i komšija.
U ovom neviđenom zločinu stradale su kompletne porodice: Ahmet Palata (65) ubijen je i zapaljen sa suprugom Zejnom (59), sinovima Husom (35), Ibrom (31) i Muhom (18), snahama Zulkom (35) i Zejnom (31), te unucima Hamidom (2) i Ekremom (1); ubijen je i Meho Bucman sa svojom ženom Fatom (38) i troje djece uzrasta od 4 do 16 godina; Salko Džoklo (67) ubijen je u štali sa ženom Aišom (57), sinom Hasanom (35), snahom Hatom (31) i njihovo troje djece uzrasta 1, 3 i 6 godina, dvoje djece nađeno je zaklano, a jedno teško ranjeno u glavu i odbijeni su mu prsti na lijevoj ruci; Omer Palata (42) ubijen je sa ženom Fatom (41) i njihovih četvero djece uzrasta od 3 do 18 godina; u kući Alije Palate zaklane su njegove tri kćerkice: Đulsa (6), Šemsa (4) i Muhiba, beba od godinu dana.
50 godina kasnije hrvatski krvnici počiniše zločin
13. jula 1993. godine, tačno 50 godina i jedan dan poslije, pripadnici HVO-a i HV-a su na istom mjestu počinili iste zločine.
Ubijeno je 12 mještana Orašlja, iz istih porodica, potomaka ubijenih iz Drugog svjetskog rata.
Najmlađa žrtva bio je Adis Bucman, imao je samo pet godina. Najstarija žrtva bila je Fatima Pehlić, imala je 71. godinu.
Mještanin Meho Bucman izgubio je cijelu svoju porodicu.
Zločin iz 1943. godine preživio je samo njegov otac, no ne i onaj iz 1993., kada je stradao zajedno sa Mehinom majkom, bratom, ženom i djecom.
Mještani kažu da je očigledno neko “vodio računa” o datumima zločina i ne vjeruju u slučajnost. Gube i vjeru da će pravosuđe nakon 28 godina konačno provesti istragu i procesuirati odgovorne za ubistva iz 1993. godine.
„Ovdje se zločin ponovio nakon pedeset godina. Fašistički zlikovci i njihove sluge 12. 07. 1943. godine u Orašlju strijeljali su 62 civila ovog sela. Nakon pedeset godina 13.07.1993. godine bojovnici HVO-a strijeljali su 15 civila i vojnika, najmlađa žrtva imala je pet godina, dvije osobe bile su teški invalidi, a najstarija žrtva imala je preko sedamdeset godina. Isto mjesto, isti fašisti samo razlika pedeset godina“, saopštili su iz stolačkog Udruženja građana Bregava.
Orašlje je 20-ak kilometara udaljeno od Mostara i pripada selu Rotimlja, istom selu u kojem je, u mjestu Kotašnica, rođen mostarski biskup Ratko Perić.
Orašlje ima stravičnu istoriju.
12. jula 1943. godine vojska nacističke Njemačke je uz asistenciju ustaša u tom mjestu ubila 62 člana porodica Bucman, Palata, Pehlić, Džoklo i Behram. Tačno 50 godina kasnije, 13. jula 1993. godine pripadnici HVO-a i Hrvatske vojske su u istom selu počinili iste zločine i ubili 12 osoba.
“Istorija se ponovila“, kaže za TV1 mještanin Meho Bucman koji je izgubio cijelu porodicu.
Ubijeni su mu otac, majka, supruga i djeca.
''Ubijeni su iz vatrenog oružja i ubio ih je HVO i hrvatska vojska'', kaže Meho.
Njegov otac je kao dječak preživio zločin iz 1943. godine. Spasilo ga je to što je čuvao koze na okolnim brdima, kada su fašisti ušli u Orašlje. Ipak, 50 godina kasnije 13. jula 1993. HVO ga nije poštedio.
Meho priča da je mještanka sela Rabija Palata preživjela oba stravična događaja. I onaj iz '43-e i onaj '93. godine.
“Mina Palata, majka tada djevojčice Rabije Palate, bila ranjenja. Obje su ostale žive. Da bi Rabija doživjela istu sudbinu '93, porodica joj je nastradala, a ona ostala živa“, kaže Bucman.
Himzo Palata danas živi u kući u kojoj je 1943. godine ubijeno i zapaljeno 9 članova porodice Palata. U poklapanjima datuma na vidi slučajnost.
“Neko je o tome vodio računa kada će to napraviti, bilo 1943. i bilo 1993. Ti se datumi nekako slažu“, kaže Palata.
Ratne 1993. nije izgubio nikog od bližnjih u ovom naselju. No sudbina je htjela da Himzin sin, Eldin Palata, te godine kamerom zabilježi snimak rušenja Starog Mosta.
U ovom malom zaseoku brutalno su ubijena djeca, starci i starice, čak i teško pokretni invalidi. Za zločine u Orašlju još niko nije odgovarao. Preživjeli se nadaju da će se ovaj slučaj konačno rasvijetliti, a počinioci kazniti.
