Stradanja devet civila u naselju Crkvice

Suze, bol i jecaji članova porodica poginulih među kojima je 1993. godine bila i 10-godišnja Anela Pivić-Hašimić te 74-godišnji Hamdo Nuspahić govorili su više nego spomenik na zgradi u neposrednoj blizini lokacije na koju je pala granata.

 

Stravični prizori ekstremiteta odvojenih od tijela i danas su pred očima mještana koji su prvi pritekli u pomoć da pokušaju spasiti stradale. Amir Čupović je sakupljao organe svog brata i pokušao mu ih vratiti na mjesto, a današnji datum, kao i svaki drugi dan nepravde jer zločinci nisu procesuirani, izaziva gnjev i tugu.

 

"Taj dan se može opisati samo kao užas jer su ubijeni nedužni ljudi koji su bili pred zgradom i družili se. Među ubijenim je bio i moj brat kojeg sam pokušao spasiti. Dijelovi tijela su bili posvuda, čak i po cesti ispod zgrade. Boli ovaj dan i svaki drugi", kazao je Čupović.

 

Među ubijenim su i Zdravko i Tomo i Muhamed, ali to vjerovatno nije bilo bitno neprijatelju koji je ispalio granatu među civile. Do danas niko nije odgovarao za ovaj zločin nad civilima.

 

Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović u svom obraćanju prisutnima je kazao kako je najbliža ratna linija od Zenice bila udaljena 30 kilometara te da je ovo bilo ciljano granatiranje civila za koje neko mora odgovarati te je pozvao kantonalno i državno tužilaštvo da se uključi u ovaj slučaj i pronađe osobe koje su ubile devet civila.

22.061993. godine devet civila smrtno je stradalo od ispaljene

neprijateljske granate u zeničkom naselju Crkvice