Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća za poginule proteklih dana u Mostaru se obilježava 27. godišnjica oslobađanja grada i doline Neretve od srpskog agresora. Dešava se to pod okriljem manifestacije "Lipanjske zore", u čijim redovima su bivši vojnici hrvatskih jedinica, HV, HVO-a i HOS-a.
Kada odu ove ratne generacije, a ostanu naraštaji koji će objektivnije gledati stvari, desit će se da im neće Praljak biti heroj. Ukratko, koliko je Praljak heroj, toliko su i hrvatski vojnici sami oslobodili Mostar, poručuje Safet Oručević, koji se za Faktor prisjetio ratnih dana i akcije oslobađanja grada na Neretvi
- Tog dana prvo je oslobođeno brda Orlovac i područje Kruševa, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostara. Podizanje hrvatske trobojnice na brdu Hum, kao bitnoj koti za nadzor Mostara, navijestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Tog 11. juna 1992. godine hrvatske su snage ušle u kasarnu "Stanislav Baja Kraljević" i naselja Rodoč i Jasenicu te u krug razorenih fabrika Aluminij i Soko savladavši žilav neprijateljski otpor. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve - stoji u saopćenju koje potpisuje Koordinacija Udruženja proizašlih iz Domovinskog rata HR H-B Mostar.
Plan za okupaciju BiH
Na tradicionalnoj manifestaciji "Lipanjske zore" ove, kao ni prethodnih godina, nije bilo bivših pripadnika Armije BiH, koji su se tokom agresije zajedno sa hrvatskim vojnicima borili protiv tada zajedničkog neprijatelja. Organizatori ih nisu pozvali, suvereno pripisujući sebi sve zasluge za oslobađanje Mostara, uprkos tome što historijske činjenice govore suprotno. Prisjeća se tih ključnih dana za opstanak Mostara i doline Neretve tadašnji prvi čovjek Mostara Safet Oručević, svjedok dana kada četnici i jedinice bivše JNA zatvaraju lijevu obalu Neretve, miniraju mostove, a istok i jug ostaju odsječeni. U to vrijeme jedina veza sa Sarajevom, priča Oručević, bila je "putem radioveze i u srcu". S druge strane, iz Zagreba je pristizala kompletna logistika prema Mostaru, Grudama i Hercegovini, nezavisno od Sarajeva, i ovaj dio se naoružava. - Vrijeme je kasnije pokazalo da je to bila urota, plan kojim će se okupirati BiH, srušiti njen ustavno-pravni poredak i učestvovati u podjeli BiH. Mi smo dočekali da odgovaraju za sve ono što je ta zločinačka organizacija uradila. Da je HVO htio biti odbrambena komponenta, onda bi se zajedno sa Armijom RBiH borio sve vrijeme rata i bila bi slobodna cijela država BiH. Hrvati bi tada živjeli u cijeloj BiH, a ne samo na jednom njenom dijelu. Na kraju, mi bismo bili pobjednici ovog rata, toliko smo bili zajednički snažni - govori Oručević.
Isticanje da su Mostar od Karadžićeve vojske i jedinica JNA oslobodili isključivo hrvatski vojnici bez sudjelovanja Armije RBiH, prema riječima Oručevića, očigledan je pokušaj falsificiranja historije.
- Upornost je to kod gubitnika koji su izgubili rat, pa još imaju tu nostalgiju, pa iskrivljuju istinu. Međutim, kada odu ove ratne generacije, a ostanu naraštaji koji će objektivnije gledati stvari, desit će se da im neće Praljak biti heroj. Ukratko, koliko je Praljak heroj, toliko su i hrvatski vojnici sami oslobodili Mostar - poručuje Oručević.
Dodaje kako sama činjenica da se u sklopu "Lipanjskih zora" polažu vijenci na Humu, Kruševu, Rodoču, Jasenici, a nigdje u centru grada, dovoljno govori o tome ko je oslobodio gradsku zonu Mostara.
Istina je, kako kaže, i da je HVO okupacijom ovog dijela teritorije, uz podršku logistike iz Hrvatske, imao naoružanje i vojnu moć.
- Kada su proglasili zajedničku borbu za državu BiH, u redove HVO-a zbog puške i borbe protiv četničkog agresora, ulazili su i Bošnjaci muslimani. To je bio isključivi motiv jer je bilo potpuno svejedno gdje si ako ćeš doći do puške i dobiti priliku da braniš svoju domovinu - dodaje naš sagovornik, uz napomenu da se pokazalo kako su samo jednim pozivom, nakon što je izdaja HVO-a postala očita, svi Bošnjaci, uz rijetke izuzetke, stali uz Armiju RBiH i odbranu države.
Nakon klasičnog puča HVO-a i smjene legalnih organa vlasti u Mostaru se ipak, zahvaljujući tadašnjoj SDA, formira Samostalni mostarski bataljon. Dolaskom Arifa Pašalića na njegovo čelo, uspostavlja se dobra vojna organizacija i priprema zajedničkog oslobađanja Mostara. Tada je HVO vodio Jasmin Jaganjac.
Oručević se prisjeća da se HVO kasnije naoružavao i vojno opremao od kontingenata koje je Armija BiH uvozila. U jednom periodu sva snaga HVO-a sastojala se od uzurpiranog naoružanja, uniforme i opreme.
- Oni su bili "graničari" koji su uzimali tu opremu - kaže Oručević.
Povlačenje snaga JNA
Sva ratna dejstva i borbe protiv JNA odvijale su se dok su punktovi HVO-a bili pod Bijelim brijegom, a sve ostalo su držali, prisjeća se, momci iz Samostalnog mostarskog bataljona, sa Carine, iz Cernice i Mahale. Samostalni bataljon grada Mostara je izvršio forsiranje rijeke Neretve u samom gradskom jezgru i oslobodio lijevu obalu grada do Podveležja.
- Tri stotine vojnika je prešlo s čamcima ispod Titovog mosta. Pokušaj ispod Starog mosta i u Donjoj mahali je propao zbog prejake vatre. Prilikom povlačenja snaga JNA priključuje se i Odred teritorijalne odbrane u Podveležju, koji je u to vrijeme mirovao jer je bio potpuno okupiran.
- U trenutku početka akcije uključili su se i napali određene položaje, te zarobili velike količine naoružanja i opreme – ističe bivši mostarski gradonačelnik.
Da nije bilo Armije BiH, etnička i politička slika današnjeg Mostara, a vjerovatno i cijele Bosne i Hercegovine, bila bi potpuno drugačija, zaključuje Safet Oručević.